Fizioterapija

Prednja dislokacija ramena

Dejan Subota — Sat, 21 Aug 2010 19:23:56 +0000

Simptomi: jaka, nagla bol na prednjoj strani ramena sa deformitetom i oteklinom. Javlja se nakon izrazite i snažne vanjske rotacije nadlaktice i/ili nakon abdukcije nadlaktice. Prednja dislokacija ramena spada među najčešće ozljede u sportu (85-90%). Pokreti ruke su bolni pa pacijent ruku drži u „Napoleonskom položaju“.
Etiologija: ozljeda se vrlo često javlja kao posljedica direktne traume ramena ili kod pada. Česta je ozljeda u ragbiju, hokeju na ledu, biciklizmu i jahanju. Kod prve dislokacije potrebna je jaka sila, dok se kod ponavljanih dislokacija radi o puno manjoj sili koja može izazvati ozljedu. Prednja dislokacija uzrokuje rupturu prednje i donje plohe labrum glenoidale, Hill Sachs leziju na stražnjoj gornjoj plohi glave humerusa.
Pretrage: RTG snimka u više projekcija omogućuje nam detaljnu analizu i da utvrdimo stupanj dislokacije. Također, RTG snimka nam je važna kako bismo isključili frakturu nadlaktične kosti. MR najčešće nije potrebna u akutnoj fazi, ali se može koristiti kao dijagnostička metoda kod velikih trauma kako bi se ustanovile pridružene ozljede.
Tretman: kod prve dislokacije, najčešće kod mladih sportaša, potrebno je učiniti relaksaciju i repoziciju. To se izvodi obično pod anestezijom. Iznimka je ako je liječnik educiran za specijalnu manipulaciju.
Starost sportaša igra važnu ulogu u određivanju tretmana. Ragbi igrač mlađi od 25 godina će morati biti kirurški obrađen nakon koje slijedi 4-6 mjeseci rehabilitacije. Kod iste ozljede kod 40-godišnjeg trkača biti će dovoljne vježbe stabilizacije pod nadzorom fizioterapeuta. U starijoj populaciji često dolazi do pridruženih ozljeda okolnih mekih tkiva koje mogu zahtjevati kiruršku obradu. Rizik ponovne dislokacije kod mladih sportaša nakon operativnog zahvata je 5-10%, dok je za istu ozljedu koja nije kirurški liječena rizik ponovne ozljede gotovo 100%.
Dozvoljene aktivnosti: vožnja bicikla i aktivnosti u vodi su dozvoljene, ali sa naglaskom da plivanje treba izbjegavati prva 3 mjeseca. Ostale aktivnosti u vodi su dozvoljene (npr. aqua aerobic sa vježbama za trup i noge). Trčanje također treba izbjegavati zbog bolnosti ramena. Rehabilitacija prva 3 mjeseca treba biti usmjerena prema povratku punog opsega pokreta, vježbama pravilnog posturalnog seta i stabilizaciji lopatice. Sljedeća 3 mjeseca se pristupa funkcionalnom treningu.
Diferencijalna dijagnoza: fraktura koja se mora isključiti RTG snimkom. Općenita i višesmjerna nestabilnost zgloba je komplikacija na koju je potrebno upozoriti prije operacije.
Prognoze: od odlične do dobre, zavisno o težini ozljede. Ponavljane dislokacije mogu uzrokovati pojavu osteoartritisa u budućnosti.

Dejan Subota

Dislokacija akromio-klavikularnog zgloba

Dejan Subota — Sat, 14 Aug 2010 21:17:19 +0000

Simptomi: jaka akutna bol sa lokaliziranim otokom u akromio-klavikularnom zglobu sa ili bez deformacije
Etiologija: ozljeda se može javiti kao posljedica direktne traume, jakog udarca ili kao posljedica pada na ispruženu ruku. Često se javlja u ragbiju, hokeju na ledu, jahanju i biciklizmu. U I. stupnju ozljede dolazi do parcijalne rupture ligamenta, u II. stupnju javlja se i lagana deformacija u kojoj je distalni kraj ključne kosti uzdignut. Dislocirani dio se lako vrati u svoje anatomsko mjesto. III. stupanj znači potpunu rupturu ligamenta sa jačom defomacijom distalnog dijela ključne kosti. Dislocirani dio se i u ovom stupnju još uvijek lako vrati u svoje anatomsko mjesto. Stupanj IV. i V. znači prednju ili stražnju jaku dislokaciju ključne kosti koja se može liječiti jedino kirurški. U ovim stupnjevima je velika vjerojatnost da je došlo i do frakture ključne kosti.
Klinički nalaz: iznad akromio-klavikularnog zgloba vidi se fluktuirajuća oteklina i napetost te nestabilnost distalnog dijela klavikule koja ovisi o stupnju ozljede.
Pretrage: s obzirom da se radi o ozlijedi sa jasnim kliničkim simptomima, potrebno je napraviti RTG snimku u više projekcija kako bi se isključila ili dokazala fraktura klavikule i kako bi se utvrdio stupanj dislokacije. MR i UZV u svrhu potvrde dijagnoze..
Tretman: za ozljede od I.-III. stupnja koristi se konzervativna terapija koja uključuje krioterapiju i kompresiju zgloba te imobilizacija ključne kosti 8-icom 3-5 tjedana. Teži oblici III. stupnja ozljede i većina ozljeda IV. i V. stupnja zahtijevaju kirurško liječenje. Kirurško liječenje treba biti provedeno od strane specijalista za rame.
Dozvoljene aktivnosti: trčanje, vježbe u vodi, ali i drugi sportovi koji ne uključuju aktivnost ramenog obruča su dozvoljeni tijekom liječenja.
Diferencijalna dijagnoza: pretragama treba isključiti frakture, posebice frakture gornjih rebara koje može pratiti i pneumotoraks.
Prognoze: otprilike 6 tjedana liječenja za stupnjeve I-III, kod kirurškog liječenja i 3-4 mjeseci prije povratka normalnim aktivnostima.

Dejan Subota

Reumatske bolesti mišića – mijalgije i miogeloze

Dejan Subota — Mon, 19 Apr 2010 18:44:01 +0000

Kada govorimo o reumatskim bolestima mišića, prije svega mislimo na mijalgije i miogeloze. Iako se nekada u sličnom kontekstu spominju i miopatije, mišićne distrofije i različiti miozitisi (reumatoidni, osificirajući, infekcijski i dr.), oni ne pripadaju izvanzglobnom reumatizmu.

Mijalgije su bolna stanja u mišiću ili mišićnim skupinama gdje se bol javlja spontano i pojačava se na pritisak i kod kontrakcije zahvaćenog mišića. Mišić je pojačanog tonusa, kretnje koje se izvode njegovom kontrakcijom su bolne i otežane, neki puta i ograničene.
Mijalgije se mogu podijeliti na dvije skupine:
- Primarne: nastaju direktnim vanjskim utjecajem na mišić ili mišićnu skupinu (djelovanje fizikalnih faktora kao npr. naglo ohlađivanje zagrijane površine tijela ili pretjerani mišićni napor („muskelfiber“). Često se pojavljuju naglo, a ime „primarni“ su dobile zbog toga što za njih ne postoji nikakva druga uzročna bolest
- Sekundarne: uzrokovane su nekom drugom prethodno prisutnom bolešću ili deformacijom, javljaju se postepeno i obično imaju kronični tijek. Sekundarne mijalgije se često mogu vidjeti u okolini artrotičnog zgloba, a jedna od karakterističnih sekundarnih mijalgija je mijalgija u potkoljenici kod osoba sa spuštenim stopalima (kod osoba sa spuštenim stopalima se mijalgija može javiti čak i u lumbosakralnom dijelu kralježnice). Druga karakteristična sekundarna mijalgija je mijalgija leđa kod skolioze u djece (kasnije se, kada djeca odrastu, razvijaju degenerativne promjene na zglobovima te su one uzrok boli kod odraslih osoba sa skoliozom).
Ova podjela na primarne i sukundarne mijalgije je vrlo važna jer usmjeruje način liječenja. Kod primarne treba smiriti mišićnu bol lokalnom primjenom topline, masažom i analgetskim djelotvornim lijekovima. Kod nekih primarnih mijalgija u sportu koristi se lokalna krio-terapija. Kod sekundarnih mijalgija terapiju treba usmjeriti na primarno stanje koje je izazvalo pojavu mijalgije (npr. mijalgiju kao posljedicu skolioze liječiti steznikom i kineziterapijom, kod spuštenih stopala koristiti odgovarajuće ortopedske uloške, i dr.)

Miogeloze su lokalizirana vretenasta otvrdnuća u mišićima koje obično nastaju zbog dugotrajnog prenaprezanja odnosno dugotrajne napetosti pojedinog mišića. Tada se, zbog promjene biokemijske sredine, bjelančevine mišićnih niti iz tekućeg sol-stanja pretvaraju u kruto gel-stanje koje je ireverzibilno. Miogeloze se nikada ne mogu u potpunosti otkloniti.
Iako najčešće uzrokuju bolove i osjećaj nelagode u mišiću, miogeloze ne moraju uvijek boljeti. To ovisi o mjestu na kojem se nalazi i o samoj osobi i njenoj toleranciji na bol. Najčešće se nalaze u m. Trapezius, m. Levator scapulae i parasakralnom području gluteusa. U mišiću se mogu napipati kao tvrdo vretenasto i pomično odebljanje koje na jači pritisak može biti bolno, ali je karakteristično za tu bol da je lokalna i da se ne širi u okolinu izvan zahvaćenog mišića. Ako miogeloze bole i spontano bez dodatnog pritiska na njih, onda mogu ometati i funkciju mišića u kojem se nalaze pa i kretnje koje se izvode kontrakcijom tog mišića mogu biti bolne i ograničene.
Liječenje se provodi samo ako se utvrdi da miogeloze uzrokuju bolove i ako se dijagnostički potvrdi da su one zaista i uzrok bolova. S obzirom da ih se ne može ukloniti, potrebno ih je smekšati i smanjiti. To se postiže primjenom ultrazvuka ili posebnom tehnikom ručne masaže koja se naziva gelotripsija. Rezultati su obično privremeni jer jednom oblikovana miogeloza može ponovno izazvati jednake bolove i tegobe. Važno je napomenuti da mnogi ljudi imaju miogeloze veći dio života i da ne osjećaju bol ili smetnje stoga je važno napraviti kvalitetnu dijagnostiku kako bi se isključio neki drugi patološki proces koji uzrokuje bolove i smetnje ili je tek u nastjanju.

Dejan Subota

(izvor teksta: T. Durrigl: Reumatologija,1997.)

Reiterov sindrom

Dejan Subota — Mon, 12 Apr 2010 19:47:27 +0000

Reiterov sindrom je skup promjena koje je prvi zapazio i opisao Njemački vojni liječnik Hans Reiter 1916. godine. Karakteristična je kombinacija triju simptoma:

uretritis – upala mokraćne cijevi, obično je prvi znak, ali nije posljedica spolne zaraze iako se očituje pečenjem, bolovima pri mokrenju i gustim žućkastim iscjetkom. Katkad se upala prošiti i na glans penisa (balanitis circinata)
konjuktivitis – nastupa akutno i često recidivira, ali može proći blago pa da se niti ne zapazi.
artritis – obično se javlja nekoliko tjedana nakon uretritisa. Može zahvatiti jedan veći zgob (koljeno ili gležanj najčešće), u tom slučaju traje nekoliko tjedana, ili se može javiti kao poliartritis. Neki puta se javi čak i nalik na reumatoidni artritis.
Kod nekih bolesnika se počnu događati i promjene na koži dlanova i stopala u obliku hiperkeratoze i ljuštenja kože što bolesnika ometa u kontaktu sa drugim ljudima zbog estetske ružnoće.
Važno je napomenuti da sve navedene promjene u najvećem broju slučajeva prolaze. U to je uključen i artritis koji se može ponavljati i nekoliko puta u tijeku par mjeseci, pa čak i koje godine, ali se na kraju ipak smiri. Međutim, postoji i kroničan oblik bolesti koji se javlja kod vrlo malog broja bolesnika. Kroničan oblik završava teškom invalidnošću.
Uzročnikom bolesti se smatraju infektivne klice, posebno klamidije. Klice se ne nalaze u upaljenim zglobovima već se upala zgloba javlja kao posljedica. Zbog toga se ova vrsta artritisa naziva i reaktivni artritis. Artritis može zahvatiti i sakroilijakalne zglobove i kralježnicu te se javiti ankilozirajuće promjene, nalik onima kod ankilozirajućeg spondilitisa.
Reiterova bolest nije česta, javlja se najčešće kod mlađih muškaraca. Nepovoljni čimbenici okoline mogu također ubrzati pojavu bolesti. Tako se uretritis može javiti odmah nakon spolnog odnosa pa se zbog toga gotovo uvijek prvo pomisli na zarazu gonorejom. Ponekad Reiterovom sindromu prethode proljev ili dizenterija.

Prognoza bolesti je vrlo dobra. Statistike kazuju da svega 3% bolesnika razviju ankilozu kralježnice, a 30% bolesnika kronični perfiferni artritis. U liječenju se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi dok se upale sluznice liječe primjenom lijekova sa loklanim djelovanjem (kapi za oči i dr). U posljednje vrijeme se u akutnoj početnoj fazi koriste i antibiotici.
Fizikalna terapija se provodi kao i kod drugih oblika upale zgloba tako da i tu kineziterapija igra važnu ulogu.

Dejan Subota

(izvor teksta: T. Durrigl: Reumatologija,1997.)

Specifične ozljede u košarci – II. dio – donji ekstremiteti

Dejan Subota — Sun, 28 Mar 2010 20:11:15 +0000

Donji ekstremiteti
Košarka je igra u kojoj igrači cijelo vrijeme moraju skakati, pivotirati i raditi promjene brzine kretanja, od naglog ubrzanja pa do pokušaja da se zaustave “u mjestu”. Sve to uzrokuje pojavu sindroma prenaprezanja donjih ekstremiteta. Najčešći sindromi prenaprezanja su skakačko koljeno, upala Ahilove tetive i upala tetive m. Tibialis posteriora. Ove ozljede se vrlo često javljaju na početku sezone zbog slabe kondicije igrača i slabe fizičke pripreme.
Kako su prve dvije ozljede već ranije obrađene, u ovome tekstu ćemo ukratko opisati upalu tetive m. Tibialis posteriora.
Tendinitis m. Tibialis posteriora dolazi zbog ponavljane iritacije hvatišta tetive na stražnji dio medijalnog ruba tibije. Palpacija medijalnog rube je bolna, RTG snimka je obično negativna, ali ju je dobro napraviti kako bi se isključila sumnja na stres frakturu. Liječenje je konzervativno što znači mirovanje, primjena leda, istezanje, fizikalna terapija na ozlijeđeni dio i postupan povratak aktivnostima. Ponekad je potrebno koristiti i ortoze kako bi se igraču olakšao povratak aktivnostima. Kod kroničnih slučajeva ponekad je potreban i kirurški zahvat.
Ruptura prednjeg križnog ligamenta može nastati na dva načina – kod kontakta sa drugim igračem ili bez kontakta. Ruptura nasatala kontaktom je češća kod muškaraca dok kod žena u više od 50% slučajeva do rupture dolazi bez kontakta sa drugom igračicom. S obzirom na opterećenje koje koljeno i ligament moraju podnijeti tijekom igre, dovoljan je samo mali jači udarac u koljeno na njegovu vanjsku površinu da se izazove ruptura. Ligament je zbog prirode igre pod konstantnim naprezanjem, a naročito kod doskoka nakon skoka i borbe sa protivničkim igračem gdje dolazi do velikog naprezanja zbog hiperekstenzije potkoljenice, ekscentrične kontrakcije kvadricepsa i varus stresa.
Liječenje može biti kirurško ili konzervativno. Međutim, kod sportaša koji žele nastaviti svoju sportsku karijeru, preporuča se kirurška obrada i sanacija ozljede. Bilo da se radi o kirurškom liječenju ili konzervativnom, rehabilitacija je gotovo ista. Treba ojačati kvadriceps, stražnju ložu, proprioceptivni trening i dinamičku stabilizaciju koljena. Oporavak nakon operacije obično traje 6 mjeseci.
Kod žena ruptura najčešće nastaje kada igračica iz punog trka naglo uspori sa promjenom pravca. Tada dolazi do nagle rotacije potkoljenice što uzrokuje rupturu prednjeg križnog ligamenta. Postoji više razloga zbog čega žene češće stradavaju od ove ozljede od muškaraca. Neki od razloga su slabija fizička kondicija, lošija tehnika, a možda najbitniji je utjecaj estrogena na čvrstoću ligamenata. Tako je istraživanje pokazalo da igračice imaju veću šansu ozlijediti se tijekom 10-14 dana menstrualnog ciklusa nego između 15-28 dana. Rehabilitacija je jednaka bez obzira na spol i način nastanka ozljede.
U košarci vrlo često dolazi i do ozljeda stopala odnosno skočnog zgloba. Dvije najčešće su distorzija (uganuće) skočnog zgloba i stres fraktura.
Distorzija uzrokuje oštećenje ligamenata sa lateralne strane stopala (prednji talofibularni, kalkanefibularni i stražnji talofibularni ligament). Dijagnoza se postavlja direktno na terenu. Ukoliko sam trenutak ozlijeđivanja nje bio vidljiv, za potvrdu dijagnoze mogu se koristiti 2 test – Test prednje ladice i Talar-tilt test. Za liječenje se koristi led, antiedematozna terapija i nesteroidni protuupalni lijekovi. Sa liječenjem treba započeti odmah. U rehabilitaciji se koristi jačanje peroneusa, prednjeg i stražnjeg tibijalisa i proprioceptivni trening.

Stres fraktura se u 90% slučajeva događa na srednjim metatarzalnim kostima, a sama ozljeda je također dosta česta kod košarkaša zbog stalnih skokova i uslijed toga velikih opterećenja na stopala. Ravna stopala i stopalo u pronaciji tijekom hoda (hod po unutarnjem rubu stopala) dodatno povećavaju rizik od nastanka stres frakture. Liječenje se provodi modifikacijom aktivnosti i imobilizacijom stopala kroz 4 tjedna. Nakon skidanja imobilizacije, primjenjuje se lagano istezanje stopala i pripadajućih mišića te postepeni povratak aktivnosti.
Stres fraktura koja se dogodila na V. metatarzalnoj kosti zahtijeva veću pozornost i dugotrajnije liječenje. Imobilizacija stopala traje 6-8 tjedana, ali postoji velika šansa da niti u tom periodu kost neće zacijeliti. Tada se primjenjuje kirurško liječenje. Kirurško liječenje se može primjeniti i odmah nakon ozlijede i izbjeći dugotrajnu imobilizaciju i na taj način ubrzati povratak sportskim aktivnostima.

Dejan Subota

(izvor teksta: Freddie H. Fu i suradnici: Sports Injuries: Mechanisms, Prevention, Treatment 2nd edition (December 1994))

Specifične ozljede u košarci – I. dio – ozljede šake, ručnog zgloba i prsnog koša

Dejan Subota — Sat, 27 Mar 2010 21:53:27 +0000

Ozljede šaka, zglobova i gornjih ekstremiteta

Većina ozljeda gornjih ekstremiteta u košarci uključuje šaku i ručni zglob, a najčešći uzrok ozljeda istih je pad ili udarac tijekom hvatanja lopte. Ozljeda obično zahvaća proksimalni interfalangealni zglob (prvu trećinu prstiju) te metakarpofalangealni zglob (zglob koji spaja prvu trećinu prstiju sa šakom). Rameni zglob i lakat su rijeđe zastupljeni i najčešće se radi o ozljedama uzrokovanim padovima ili sudarom sa protivničkim igračem ili suigračem.

Ozljeda zgloba obično nastaje kao posljedica pada na ispružene ruke. Jedan od načina takvog ozlijeđivanja je prekršaj (guranje od strane protivničkog igrača) tijekom izbačaja lopte ili tijekom skoka. Dolazi do ozljeda ligamenata i kostiju. Ukoliko dođe do ozljede kostiju, najčešće se radi o frakturi skafoidne kosti ili čunaste kosti (os scaphoideum). Radiografska snimka odmah nakon ozljede daje normalan nalaz u 5-15% slučajeva, a CT 72 sata nakon ozljede se koristi u slučajevima kada je potrebna brza dijagnoze i potvrda ranije dijagnoze. Proksimalne frakture čunaste kosti imaju teži i duži tijek oporavka od distalnih fraktura što je posljedica cirkulacije u samoj kosti (opskrba krvlju čunaste kosti teče od distalno prema proksimalno). Ukoliko se radi o sumnji na frakturu čunaste kosti, a RTG snimka je negativna, šaku je potrebno imoblizirati dok se ne dokaže fraktura, ukoliko je do nje došlo, koristeći druge dijagnostičke postupke (MR, CT).

Ozljeda ligamenata uzrokuje poremećaje i bolnost kompleksnih pokreta pripadajućih zglobova i mogu uzrokovati pojavu artritisa ukoliko se ne započne sa liječenjem na vrijeme. Bez obzira koji je ligament ozlijeđen, potrebno je što prije započeti sa RICE trapijom (odmor, led, antiedematozna terapija). Po potvrdi ozljede, potrebno je nastaviti ili prilagoditi proces liječenja i rehabilitacije.

U 90% slučajeva ozljeda ručnih zglobova radi se o proksimalnom interfalangealnom zglobu i o metakarpofalangealnom zglobu. Kod sumnje na njihovu ozljedu, potrebno je provjeriti aktivni i pasivni opseg pokreta prstiju i njihovu stabilnost. 4 ligamenta utječu na njihovu stabilnost. Obično se radi o ozljedi kolateralnih ligamenata koje nastaju udarcem lopte sa strane. Ukoliko je radiografska snimka negativna, obično se koristi imobilizacija zahvaćenog zgloba/ova kroz 1-2 tjedna, a nakon toga učvršćivanje ozlijeđenog zgloba sa prvim zdravim zglobom. Igrač se može odmah vratiti u igru, ali je povećana opasnost od ponovne ozljede. Ukoliko je lopta igrača udarila od naprijed, često dolazi do distorzije srednjih članaka prstiju. U tom slučaju pristupa se longitudinalnoj trakciji zahvaćenih članaka prstiju i njihovoj repoziciji nakon koje slijedi imobilizacija kroz 3 tjedna i zatim kroz 3 tjedna učvršćivanje ozlijeđenog prsta sa prvim zdravim prstom. Položaj za imobilizaciju je 15° fleksije.

Ozljede prsnog koša

Ozljede prsnog koša u košarci nisu toliko česte i najčešće se radi o ozljedama uzrokovanim udarcem protivnika laktom. Te ozljede su vrlo bolne, osobito kod žena, iako nisu osobito opasne. Primjena leda i nesteroidnih protuupalnih lijekova te kompresija pomažu kod takvih slučajeva. Ukoliko je udarac bio izrazito neugodan i snažan te se sumnja na pneumotoraks ili na puknuće rebara, potrebno je napraviti RTG snimku što je brže moguće.

Dejan Subota

(izvor teksta: Freddie H. Fu i suradnici: Sports Injuries: Mechanisms, Prevention, Treatment 2nd edition (December 1994))

Skakačko koljeno

Dejan Subota — Sat, 20 Mar 2010 08:20:07 +0000

Skakačko koljeno karakteriziraju patološke promjene na tetivi kvadricepsa i patelarnih sveza, završnih dijelova ekstenzornih sustava koljenog zgloba. Najčešće se pojavljuje kod sportaša koji u tijeku sportske aktivnosti znatno opterećuju ekstenzorni sustav koljena, bilo učestalim skokovima ili dugim trčanjem, kod košarkaša, nogometaša, dizača utega, skakača u vis i dalj te odbojkaša. Skakačko koljeno je najučestalija ozljeda koljenog zgloba, češće se javlja nego povreda meniska ili križnih ligamenata.
Skakačko koljeno nastaje nakon snažnog i ponavljanog mehaničkog naprezanja ekstenzornog sustava koljena i češće se javlja kod sportaša koji treniraju na tvrdim podlogama kao beton. Često se pojavljuje na početku sezone nakon ljetne stanke, učestalost je za oba koljena podjednaka. Uzrok nastanka može biti disbalans mišića stabilizatora zdjelice i donjih ekstremiteta, snažni i skraćeni hamstringsi, anatomske promjene donjih ekstremiteta. Skakačko koljeno nastaje kada mehaničko opterećenje nadvlada tkivnu sposobnost prilagodbe.

Osnovni simptom koji se javlja je bol. Bol se može pojaviti u predjelu gornjeg i donjeg dijela patele ili na tuberozitasu tibije. U početku, bol je prisutna samo nakon treninga, a iščezava nakon potpunog odmora. Vrlo je česta pojava boli nakon dugog sjedenja ili vožnje automobilom, a bol prestaje trljanjem koljena ili ispružanjem potkoljenice sa supiniranim stopalom (stopalom okrenutim prema unutra). Kod nekih pacijenata može se javiti klecanje koljena ili slabost pri jačem mehaničkom opterećenju. Bol onemogućava sportske aktivnosti, a ako se nastavi sa sportskim aktivnostima i dalje, može doći i do rupture patelarnih ligamenata. Osnovne patološke promjene nastaju na pripoju tetive kvadricepsa i patelarne sveze za patelu i tuberozitas tibije. Dolazi do zadebljanja patelarnih hrskavica između tetive i kosti. Uz bol se može javiti i gubitak funkcije ekstenzije.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, zatim radiološkom obradom, scintigrafijom, CT-om i MR-om na kojima se vide edemi degenerativnih promjena, zadebljanje tetive i rupture.
Liječenje može biti operativno i neoperativno. Neoperativno liječenje započinje smanjenjem upalnog procesa. Preporuča se prekid sportske aktivnosti (kod akutnih stanja). Prva 3 dana primjenjuje se krio terapija uz primjenu kompresivnog zavoja i elevaciju noge. Nakon 3 dana primjenjuje se metoda kontrasta toplo-hladno u omjeru 3:1. Toplina pospješuje cirkulaciju i ubrzava cijeljenje. Za postizanje toplinskog efekta može se primjeniti i terapija laserom. Neizostavni dio neoperativnog liječenja su i vježbe istezanja i jačanja ekstenzorne muskulature, a provode se u obliku vježbi s malim opterećenjem uz veliki broj ponavljanja. Također se rade i vježbe na balans dasci. Uz vježbe istezanja i vježbe snage, potrebno je provoditi i vježbe za kardiovaskularni sustav, vježbe izdržljivosti i vježbe opće fleksibilnosti. Neoperativno liječnje može trajati i nekoliko mjeseci.

Dejan Subota

Smrznuto rame

Dejan Subota — Sat, 20 Mar 2010 08:11:39 +0000

Smrznuto ili ukrućeno rame je klinički sindrom nejasne etiologije za koji je karakteristična jaka bol, osobito noću, te ograničenim aktivnim i pasivnim pokretima u ramenom zglobu (art. glenohumerale). Engleski naziv koji se može naći u literaturi na engleskom jeziku je „Frozen shoulder“.
Kao što je već ranije rečeno, etiologija nastanka odnosno uzrok bolesti je nepoznat. Ne postoje dokazi ranijih upala. Češće se javlja kod dijabetičara. Kod Smrznutog ramena, zglobna je čahura zadebljana, skvrćena i sa fibroznim promjenama te perivaskularnom infiltracijom. Promjene su reverzibilne i u većini slučajeva nastupa potpuni oporavak.
Ova bolest ili stanje najčešće zahvaća ljude između 40 i 60 godina života koji najčešće navode bezazlenu traumu nakon koje su počele boli sa ograničenošću pokreta. Postupno se bolovi pojačavaju, osobito noću te se pokreti u ramenom zglobu sve više smanjuju. Prilikom provođenja testova i pregleda, bolesnici se najčešće žale na bol u području hvatišta deltoidnog mišića. U jednakom su opsegu ograničeni aktivni i pasivni pokreti u svim smjerovima.
Na rendgenskoj snimci se mođe vidjeti nešto smanjena gustoća kosti (koja nastaje zbog neaktivnosti kao posljedica boli i ograničenog pokreta) dok artrografija ramena prikazuje smanjen volumen zglobne čahureuz neprikazivanje aksilarnog recesusa.

Oporavak nastupa spontano, obično unutar godinu dana, ali može potrajati i do dvije godine. Bol se postupno smanjuje uz povećanje pokretljivosti ramena.

Cilj liječenja je smanjenje boli te sprečavanje daljnjih komplikacija koje bi mogle nastati kao posljedica neaktivnosti mišića i samog ramenog zgloba. U isčekivanju oporavka, radi se na sprečavanju daljnje ukručenosti ramena. U ranoj fazi, bolesnicima se preporuča mirovanje uz postupno uvođenje vježbi istezanja kombiniranih sa protuupalnim nesteroidnim lijekovima. Nužno je bolesniku objasniti prirodu bolesti te ga educirati na svakodnevno samostalno izvođenje vježbi koje su neophodne i bez kojih se faza oporavka uvelike produžuje. Kod najtežih slučajeva izvodi se manipualcija u općoj anesteziji uz artroskopsko opuštanje zglobne čahure.

Dejan Subota

Vježbe za skoliozu

Dejan Subota — Mon, 08 Mar 2010 10:44:26 +0000

- sve vježbe započinjemo dubokim udahom na nos i laganim izdahom na usta. Sve vježbe izvodimo 10 puta

Položaj: na leđima
- zatezati stopala gore pa dolje
- naizmjenično savijati jednu pa drugu nogu
- istovremeno savijati obje noge
- prekrižene ruke staviti iza vrata, koljena savijena te privlačiti lakat jedne ruke ka koljenu suprotne noge
- prekrižene ruke iza vrata, koljena savijena te bpokušati spojiti laktove sa koljenima
- ruke su ispružene iznad glave te naizmjenično pokušati suprotnom rukom dotaknuti suprotno stopalo
- ruke ispružiti iznad glave te pokušati sa obje ruke dodirnuti oba stopala
- noge su ispružene, pete odignute od podloge i sa ispruženim nogama raditi škare
- “voziti bicikl” po zraku

Položaj: na boku
- donja ruka je savijena ispod glave, donja noga je savijena u koljenu, gornja noga je ispružena, koljeno gornje noge treba približiti do lakta donje ruke
- donja ruka je savijena ispod glave, donja noga je savijena u koljenu, gornja noga je ispružena i lagano je odižemo od podloge sa zategnutim stopalima prema gore (prema tijelu)
- donja ruka je savijena ispod glave, donja noga je savijena, gornju nogu odignemo i kružimo njome u kuku, stopalo je zategnuto prema gore

Položaj: na trbuhu
- ruke su uz tijelo, oslonimo se na nožne prste i odižemo koljena od podloge i zadržimo par sekundi
- naizmjenice savijati jednu pa drugu nogu u koljenu
- istovremeno savijati obje noge u koljenima
- ruke su uz tijelo te ih odižemo zajedno sa trupom od podloge
- ruke su iznad glave te ih ispružene odižemo od podloge dok glava ostaje na podlozi
- ruke su iznad glave te ih ispružene odižemo od podloge zajedno sa glavom
- ruke su iznad glave te odižemo jednu ispruženu ruku i suprotnu nogu od podloge
- ruke su savijene u laktovima u slovo u te ih odižemo od podloge dok glava ostaje na podlozi
- ruke su savijene u laktovima u slovo u te ih odižemo od podloge zajedno sa glavom i trupom
- ruke su savijene u obliku slova u, odignemo ih zajedno sa glavom te ih u zraku ispružimo, vratimo u slovo u i spustimo
- ruke su prekrižene u prstima iznad glave i odižemo ih od podloge bez odizanja glave
- ruke su prekrižene u prstima iznad glave i odižemo ih od podloge zajedno sa glavom

Položaj: četveronoške
- zauzeti četveronožni položaj na koljenima i dlanovima te izvijati kralježnicu prema dolje i zatim prema gore (“mačka”)
- iz četveronožnog položaja na dlanovima i koljenima pokušati sjesti na pete bez pomicanja dlanova te se polako vraćati prema dlanovima dok je kralježnica savijena prema podlozi

Dejan Subota

(vježbe izradile i pripremile kolgice i kolege fizioterapeuti K.B. Sestara Milosrdnica u Zagrebu)

Vježbe opsega pokreta za kukove

Dejan Subota — Sun, 07 Mar 2010 08:59:44 +0000

- svaka vježba raditi sa 10 ponavljanja

Položaj: na leđima
- zategnuti stopala i zadržati otprilike 4 sekunde pa zatim opustiti
- noge su ispružene, zategnuti stopalo pa vući petu po podlozi u stranu, naizmjenice lijevom pa desnom nogom
- saviti obje noge u koljenima pa naizmjenice lijevom i desnom nogom razmicati noge u stranu po podlozi
- ponoviti prethodnu vježbu, ali sa obje noge istovremeno
- saviti nogu u kuku i koljenu, istovremeno zategnuti stopalo te zatim ispružiti nogu i stopalo, naizmjenice lijevom pa desnom nogom
- ponoviti prethodnu vježbu, ali s obje noge istovremeno
- staviti loptu među koljena pa pritisnuti loptu i zadržati pritisak 5 sekundi
- s loptom među koljenima: saviti noge u kuku i koljenu i zadržati na kraju pokreta 5 sekundi

Položaj:na boku (donja ruka je pod glavom, gornjom se oslanja o podlogu, donja je noga savijena, a gornja ispružena)
- gornju nogu savijati prema sebi i pritom zategnuti stopalo te zatim ispružiti nogu i stopalo
- zategnuti stopalo gornje noge pa odizati ispruženu nogu
- zategnuti stopalo pa ispruženom nogom crtati krug u zraku

Položaj: potrbuške (s jastukom ispod kukova)
- nožnim prstima upirati se o podlogu tako da se koljena ispruže i odignu od podloge
- saviti nogu u koljenu, stopalo zategnuti pa odići nogu od podloge i zadržati 5 sekundi, naizmjenice lijevom pa desnom nogom

Dejan Subota

(vježbe izradile i pripremile kolgice i kolege fizioterapeuti K.B. Sestara Milosrdnica u Zagrebu)