Reiterov sindrom

Reiterov sindrom je skup promjena koje je prvi zapazio i opisao Njemački vojni liječnik Hans Reiter 1916. godine. Karakteristična je kombinacija triju simptoma:
 

uretritis – upala mokraćne cijevi, obično je prvi znak, ali nije posljedica spolne zaraze iako se očituje pečenjem, bolovima pri mokrenju i gustim žućkastim iscjetkom. Katkad se upala prošiti i na glans penisa (balanitis circinata)
konjuktivitis – nastupa akutno i često recidivira, ali može proći blago pa da se niti ne zapazi.
artritis – obično se javlja nekoliko tjedana nakon uretritisa. Može zahvatiti jedan veći zgob (koljeno ili gležanj najčešće), u tom slučaju traje nekoliko tjedana, ili se može javiti kao poliartritis. Neki puta se javi čak i nalik na reumatoidni artritis.
Kod nekih bolesnika se počnu događati i promjene na koži dlanova i stopala u obliku hiperkeratoze i ljuštenja kože što bolesnika ometa u kontaktu sa drugim ljudima zbog estetske ružnoće.
Važno je napomenuti da sve navedene promjene u najvećem broju slučajeva prolaze. U to je uključen i artritis koji se može ponavljati i nekoliko puta u tijeku par mjeseci, pa čak i koje godine, ali se na kraju ipak smiri. Međutim, postoji i kroničan oblik bolesti koji se javlja kod vrlo malog broja bolesnika. Kroničan oblik završava teškom invalidnošću.
Uzročnikom bolesti se smatraju infektivne klice, posebno klamidije. Klice se ne nalaze u upaljenim zglobovima već se upala zgloba javlja kao posljedica. Zbog toga se ova vrsta artritisa naziva i reaktivni artritis. Artritis može zahvatiti i sakroilijakalne zglobove i kralježnicu te se javiti ankilozirajuće promjene, nalik onima kod ankilozirajućeg spondilitisa.
Reiterova bolest nije česta, javlja se najčešće kod mlađih muškaraca. Nepovoljni čimbenici okoline mogu također ubrzati pojavu bolesti. Tako se uretritis može javiti odmah nakon spolnog odnosa pa se zbog toga gotovo uvijek prvo pomisli na zarazu gonorejom. Ponekad Reiterovom sindromu prethode proljev ili dizenterija.

Prognoza bolesti je vrlo dobra. Statistike kazuju da svega 3% bolesnika razviju ankilozu kralježnice, a 30% bolesnika kronični perfiferni artritis. U liječenju se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi dok se upale sluznice liječe primjenom lijekova sa loklanim djelovanjem (kapi za oči i dr). U posljednje vrijeme se u akutnoj početnoj fazi koriste i antibiotici.
Fizikalna terapija se provodi kao i kod drugih oblika upale zgloba tako da i tu kineziterapija igra važnu ulogu.

Dejan Subota

(izvor teksta: T. Durrigl: Reumatologija,1997.)