Reumatske bolesti mišića – mijalgije i miogeloze

Kada govorimo o reumatskim bolestima mišića, prije svega mislimo na mijalgije i miogeloze. Iako se nekada u sličnom kontekstu spominju i miopatije, mišićne distrofije i različiti miozitisi (reumatoidni, osificirajući, infekcijski i dr.), oni ne pripadaju izvanzglobnom reumatizmu.

Mijalgije su bolna stanja u mišiću ili mišićnim skupinama gdje se bol javlja spontano i pojačava se na pritisak i kod kontrakcije zahvaćenog mišića. Mišić je pojačanog tonusa, kretnje koje se izvode njegovom kontrakcijom su bolne i otežane, neki puta i ograničene.
Mijalgije se mogu podijeliti na dvije skupine:
- Primarne: nastaju direktnim vanjskim utjecajem na mišić ili mišićnu skupinu (djelovanje fizikalnih faktora kao npr. naglo ohlađivanje zagrijane površine tijela ili pretjerani mišićni napor („muskelfiber“). Često se pojavljuju naglo, a ime „primarni“ su dobile zbog toga što za njih ne postoji nikakva druga uzročna bolest
- Sekundarne: uzrokovane su nekom drugom prethodno prisutnom bolešću ili deformacijom, javljaju se postepeno i obično imaju kronični tijek. Sekundarne mijalgije se često mogu vidjeti u okolini artrotičnog zgloba, a jedna od karakterističnih sekundarnih mijalgija je mijalgija u potkoljenici kod osoba sa spuštenim stopalima (kod osoba sa spuštenim stopalima se mijalgija može javiti čak i u lumbosakralnom dijelu kralježnice). Druga karakteristična sekundarna mijalgija je mijalgija leđa kod skolioze u djece (kasnije se, kada djeca odrastu, razvijaju degenerativne promjene na zglobovima te su one uzrok boli kod odraslih osoba sa skoliozom).
Ova podjela na primarne i sukundarne mijalgije je vrlo važna jer usmjeruje način liječenja.  Kod primarne treba smiriti mišićnu bol lokalnom primjenom topline, masažom i analgetskim djelotvornim lijekovima. Kod nekih primarnih mijalgija u sportu koristi se lokalna krio-terapija. Kod sekundarnih mijalgija terapiju treba usmjeriti na primarno stanje koje je izazvalo pojavu mijalgije (npr. mijalgiju kao posljedicu skolioze liječiti steznikom i kineziterapijom, kod spuštenih stopala koristiti odgovarajuće ortopedske uloške, i dr.)

Miogeloze su lokalizirana vretenasta otvrdnuća u mišićima koje obično nastaju zbog dugotrajnog prenaprezanja odnosno dugotrajne napetosti pojedinog mišića. Tada se, zbog promjene biokemijske sredine, bjelančevine mišićnih niti iz tekućeg sol-stanja pretvaraju u kruto gel-stanje koje je ireverzibilno. Miogeloze se nikada ne mogu u potpunosti otkloniti.
Iako najčešće uzrokuju bolove i osjećaj nelagode u mišiću, miogeloze ne moraju uvijek boljeti. To ovisi o mjestu na kojem se nalazi i o samoj osobi i njenoj toleranciji na bol. Najčešće se nalaze u m. Trapezius, m. Levator scapulae i parasakralnom području gluteusa. U mišiću se mogu napipati kao tvrdo vretenasto i pomično odebljanje koje na jači pritisak može biti bolno, ali je karakteristično za tu bol da je lokalna i da se ne širi u okolinu izvan zahvaćenog mišića. Ako miogeloze bole i spontano bez dodatnog pritiska na njih,  onda mogu ometati i funkciju mišića u kojem se nalaze pa i kretnje koje se izvode kontrakcijom tog mišića mogu biti bolne i ograničene.
Liječenje se provodi samo ako se utvrdi da miogeloze uzrokuju bolove i ako se dijagnostički potvrdi da su one zaista i uzrok bolova. S obzirom da ih se ne može ukloniti, potrebno ih je smekšati i smanjiti. To se postiže primjenom ultrazvuka ili posebnom tehnikom ručne masaže koja se naziva gelotripsija. Rezultati su obično privremeni jer jednom oblikovana miogeloza može ponovno izazvati jednake bolove i tegobe. Važno je napomenuti da mnogi ljudi imaju miogeloze veći dio života i da ne osjećaju bol ili smetnje stoga je važno napraviti kvalitetnu dijagnostiku kako bi se isključio neki drugi patološki proces koji uzrokuje bolove i smetnje ili je tek u nastjanju.

Dejan Subota

(izvor teksta: T. Durrigl: Reumatologija,1997.)