Plantarni fascitis

Plantarni fascitis je bolest donjeg dijela petne kosti koja nastaje kao posljedica oštećenja plantarne fascije koja dovodi do djelomičnog ili potpunog puknuća njezinih vezivnih niti.
Polazište plantarne fascije je kao gusta bjeličasta masa na prednjem rubu petne izbočine i lepezasto se širi u distalnom dijelu. Kod hoda, pri dodiru stopala sa podlogom, plantarna se fascija isteže zbog dorzifleksije stopala u gležnju. Ona svojim istezanjem stabilizira metatarzalni zglob i čini stopalo pripravnim za apsorpciju reaktivne sile podloge.  Druga uloga odvija se za vrijeme odraza noge od podloge. Težina se zbog inercije prenosi na prednji dio stopala i podiže petu uz opružanje prstiju. To uzrokuje pasivno istezanje fascije koja podiže uzdužni stopalni luk – efekt dizalice.
Plantarni fascitis se prikazuje kao bolno stopalo odnosno bolnost petne kosti. Smatra se da je bol pete posljedica iritacije medijalne grane kalkaneusa, živca ili kompresivne neuropatije motorne grane živca zam. Abductor mlog prsta. Važno je razlikovati plantarni fascitis od drugih uzroka bolne pete. Kod toga je važna lokalizacija i značaj boli. Kod plantarnog fascitisa najjača bol se osjeti na medijalnoj strani petne kvrge. Bol je prisutna na početku aktivnosti, smanjuje se u tijeku aktivnosti, a pojačava nakon. Karakteristično je da se bol javlja rano ujutro, a već nakon par koraka nestane.
Dijagnosticira se kliničkom slikom, radiološki i scintigrafski.
Javlja se kao unilateralna ili bilateralna bolest. Najviše obolijevaju muškarci srednje životne dobi odnono osobe koje često obavljaju aktivnosti u kojima prevladava izvođenje maksimalne plantarne fleksije s metatarzofalangealnom dorzifleksijom (gimnastičari, baletani, trkači)
Upalni proces se kontrolira lokalnom terapijskom mjerom. Provodi se krioterapija zahvaćenog mjesta nekoliko puta dnevno, terapija UZV-om, galvanska stimulacija i masaža trenjem. Dobre rezultate daje i naizmjenična primjena leda i UZV ili izmjenične kupke tople i hladne vode. Preporuča se nošenje ortopedskih uložaka, vježbe istezanja plantarne fascije, Ahilove tetive, m. Gastrocnemiusa, m. Soleusa i mišića stopala.
Kirurško liječenje se primjenjuje samo ako i nakon svih terapijskih mjera ne dolazi do poboljšanja i tegobe egzistiraju oko godinu dana. Tada se kirurški odstrani koštani petni izdanak ako je on uzrok plantarnog fascitisa. Najbolje rezultate liječenja plantarnog fascitisa pokazali su zahvati fasciotomije proksimalnog dijela plantarne fascije.

Dejan Subota

Pregled kod ozljeda koljena

Kod pacijenata kod kojih se sumnja na ozljedu koljena, neki od testova koji se najčešće izvode su Lachmanov test, Test prednje ladice, Pivot test i McMurray test. Kako bi se došlo do zaključka koji od testova su najbolji za dijagnostiku ozljede koljena, učinjeno je sistematsko istraživanje. Uspoređivali su se rezultati dobiveni izvođenjem gore navedenih testova i rezultati koji su se dobili artroskopijom koljena.

Rezultati istraživanja su pokazali da je pozitivan Lachmanov test ili pozitivan Pivot test snažan dokaz postojanja ozljede prednjeg križnog ligamenta dok se negativnim rezultatom Lachmanovog testa ne može 100 % isključiti nepostojanje ozljede prednjeg križnog ligamenta. Iako se gotovo uvijek i najviše koristi Test prednje ladice, istraživanje je pokazalo da je taj test davao najmanje točne rezultate kod ozljede prednjeg križnog ligamenta.
Istovremeno je kod ozljede meniska, najbolje i njtočnije rezultate davao McMurray test.

Radiološka obrada pacijenta, iako se učestalo koristi, također nije dala neke značajnije rezultate. U praksi se koriste 2 pravila koja govore kada i tko treba ići na radiološku obradu:
1) Pittsburgh Knee Rule – preporuča da se radiološka obrada napravi svim pacijentima kojima je do ozljede došlo zbog pada ili udarca, svim osobama mlađim od 12 godina i svim osobama starijim od 50 godina te svim osobama koje ne mogu napraviti 4 normalna koraka.
2) Ottawa Knee Rule – preporuča da se radiološka obrada napravi svim pacijentima koji su stariji od 55 godina, svima koji osjete bol na dodir i pritisak u području glave fibule, svima koji osjete bol na dodir i pritisak u području patele (izolirana bol patele), svim pacijentima koji ne mogu napraviti fleksiju potkoljenice od 90° i svima koji ne mogu napraviti 4 normalna koraka.
Uspoređujući rezultate i preciznost dobivenih rezultata primjenjujući ta 2 pravila, zaključak je da se Ottawa Knee Rule ne bi smio primjenjivati u pedijatriji. Pittsburgh Knee Rule se pokazao puno adekvatnijim za primjenu kod ozljeda u dječjoj dobi.

Zaključak je da bi se radiološka obrada kod sumnje na ozljedu koljena kod djece mlađe od 12 godina trebala uvijek provoditi. Što se tiče testova, Lachmanov test i Pivot test su se pokazali kao najbolji kod ozljeda prednjeg križnog ligamenta dok je McMurray test dao najbolje rezultate kod ozljeda meniska. McMurray test je dao bolje i preciznije rezultate čak i od MR (MR je pokazala da nema ozljede meniska, dok je McMurray test bio pozitivan. Kasnija artroskopija koljena je pokazala da je ipak došlo do ozljede meniska).

Dejan Subota