Plivačko koljeno

Kod plivača koji plivaju prsnim stilom, često se javlja bol s medijalne strane koljena. Od tuda i naziv plivačko koljeno.
Smatra se da je plivačko koljeno entezitis medijalnog kolaterlnog ligamenta na njegovom proksimalnom hvatištu na femuru, a nastaje zbog ponavljanog istezanja tog hvatišta. Bol je često lokalizirana i na donjem dijelu medijalne fasete patele.
Kao uzrok boli navodi se zadebljanje medijalne parapatelarne plike. Kinematografske analize plivanja pokazale su da je uzrok nastanka plivačkog koljena nepravilna tehnika. Smatra se da nastanak plivačkog koljena ovisi o veličini abdukcije zglobova kuka u početnom zamahu nogama – nedovoljna ili prekomjerna abdukcija dovodi do valgus stresa i prekomjerne rotacije potkoljenice u kasnijoj fazi zamaha.
Simptomi plivačkog koljena obično se javljaju 3 godine nakon prestanka aktivnog treniranja.najčešće su zahvaćena oba koljena. U početku se bol javlja samo kod plivanja, a kasnije i kod hoda uz stepenice ili prilikom dizanja sa stolice.
Najbolje i najuspješnije liječenje je zapravo ispravljanje pogrešaka u tehnici, drugim riječima prevencija. Prije početka plivanja prsnom tehnikom treba se dobro zagrijati, a prije i poslije treninga provoditi vježbe istezanja i jačanja. Od terapija primjenjuje se krioterapija.

Dejan Subota

Pregled kod ozljeda koljena

Kod pacijenata kod kojih se sumnja na ozljedu koljena, neki od testova koji se najčešće izvode su Lachmanov test, Test prednje ladice, Pivot test i McMurray test. Kako bi se došlo do zaključka koji od testova su najbolji za dijagnostiku ozljede koljena, učinjeno je sistematsko istraživanje. Uspoređivali su se rezultati dobiveni izvođenjem gore navedenih testova i rezultati koji su se dobili artroskopijom koljena.

Rezultati istraživanja su pokazali da je pozitivan Lachmanov test ili pozitivan Pivot test snažan dokaz postojanja ozljede prednjeg križnog ligamenta dok se negativnim rezultatom Lachmanovog testa ne može 100 % isključiti nepostojanje ozljede prednjeg križnog ligamenta. Iako se gotovo uvijek i najviše koristi Test prednje ladice, istraživanje je pokazalo da je taj test davao najmanje točne rezultate kod ozljede prednjeg križnog ligamenta.
Istovremeno je kod ozljede meniska, najbolje i njtočnije rezultate davao McMurray test.

Radiološka obrada pacijenta, iako se učestalo koristi, također nije dala neke značajnije rezultate. U praksi se koriste 2 pravila koja govore kada i tko treba ići na radiološku obradu:
1) Pittsburgh Knee Rule – preporuča da se radiološka obrada napravi svim pacijentima kojima je do ozljede došlo zbog pada ili udarca, svim osobama mlađim od 12 godina i svim osobama starijim od 50 godina te svim osobama koje ne mogu napraviti 4 normalna koraka.
2) Ottawa Knee Rule – preporuča da se radiološka obrada napravi svim pacijentima koji su stariji od 55 godina, svima koji osjete bol na dodir i pritisak u području glave fibule, svima koji osjete bol na dodir i pritisak u području patele (izolirana bol patele), svim pacijentima koji ne mogu napraviti fleksiju potkoljenice od 90° i svima koji ne mogu napraviti 4 normalna koraka.
Uspoređujući rezultate i preciznost dobivenih rezultata primjenjujući ta 2 pravila, zaključak je da se Ottawa Knee Rule ne bi smio primjenjivati u pedijatriji. Pittsburgh Knee Rule se pokazao puno adekvatnijim za primjenu kod ozljeda u dječjoj dobi.

Zaključak je da bi se radiološka obrada kod sumnje na ozljedu koljena kod djece mlađe od 12 godina trebala uvijek provoditi. Što se tiče testova, Lachmanov test i Pivot test su se pokazali kao najbolji kod ozljeda prednjeg križnog ligamenta dok je McMurray test dao najbolje rezultate kod ozljeda meniska. McMurray test je dao bolje i preciznije rezultate čak i od MR (MR je pokazala da nema ozljede meniska, dok je McMurray test bio pozitivan. Kasnija artroskopija koljena je pokazala da je ipak došlo do ozljede meniska).

Dejan Subota